Tehnološki razvoj u sferi informacionih tehnologija je pokazao da su podaci mnogo važniji od samog uređaja. Pokazalo se na primjeru korisnika telefona, da prilikom gubitka uređaja, korisnik pokazuje više brige za kontakte, slike, muziku i ostale dokumente, nego sam uređaj. U slučaju privatnog korisnika, govorimo u većini slučajeva o emocionalnoj boli zbog gubitka važnih podataka, međutim u poslovnom okruženju, to podrazumijeva zastoj u poslovanju, gubitak novca, pa čak i pravne sankcije od države i pogođenih korisnika.
Sve ovo se može izbjeći implementacijom procesa pravljenja rezerve kopije i načina čuvanja podataka. Da bi organizacija dobro poslovala, ona mora da ima dobre podatke i još bolji pristup njima. Međutim, ne razumiju svi koliko je važan pristup podacima. Većina menadžmenta u organizacijama uzima podatke sa kojima posluju i pristup njima sa etiketom vrijednosti nula, dok sve radi. Kada podaci postanu iz nekog razloga nedostupni i počne se gubiti novac, “dali bi sav novac” za te iste podatke samo da nastave poslovanje. Proces pravljenja rezervne kopije i čuvanja podataka, bi trebao da bude sastavni dio Plana odgovora na sajber prijetnju, jer i samo otkazivanje uređaja ili neke njegove komponente predstavlja bezbjednosnu prijetnju za poslovanje organizacije, bez da se govori o drugim načinima da podaci budu nedostupni za korištenje.
Da bi mogli da se bavimo pravljenjem rezervne kopije i čuvanjem podataka, moramo znati koje vrste rezervnih kopija imamo i razlike između njih. Gdje ćemo čuvati podatke nakon pravljenja rezervne kopije uz sve prednosti i mane. I za kraj, najbolji način da se sve to implementira.
Kada se govori o vrstama rezervnih kopija, možemo govoriti o:
POTPUNOJ REZERVNOJ KOPIJI (eng. Full Backup) kao najosnovnijem i kompletnijem tipu rezervne kopije. Kao što sam naziv kaže, ovaj tip rezervne kopije kopira sve podatke sa zadate lokacije na zadato odredište. Prednost ovog načina pravljenja rezervne kopije je u tome što se svi podaci nalaze na jednom odredištu, što za rezultat ima minimalno vrijeme prilikom vraćanja podataka. Mana je u tome, što vremenski dugo traje pravljenje rezervne kopije u odnosu na druge načine (nekad i do deset puta) i zahtjeva najviše prostora. Zbog toga se proces pravljenja pune rezervne kopije pokreće povremeno i obično se koristi u kombinaciji sa inkrementalnim ili diferencijalnim načinom kreiranja rezervne kopije.
INKREMENTALNA REZERVNA KOPIJA (eng. Incremental Backup) je proces koji kopira samo promjene nastale u odnosu na posljednju rezervnu kopiju bilo kog tipa. Ovaj proces se oslanja na vremenske zapise podataka, kada su podaci nastali, odnosno u koje je vrijeme izvršena nova promjena u podatku. Softver za pravljenje rezervne kopije vrši poređenje vremena i datuma sačuvanih podatka u rezervnoj kopiji sa podacima koji se nalaze na uređaju. Na osnovu tog poređenja u inkrementalnu rezervnu kopiju se dodaju samo podaci koji si novijeg vremena i datuma u odnosu na one koji se nalaze u predhodnoj rezervnoj kopiji. Zbog ovoga, proces pravljenja rezervne kopije se može veoma često pokretati, jer zauzima manje prostora, vrijeme trajanja je kratko.
DIFERENCIJALNA REZERVNA KOPIJA (eng. Differential backup) je veoma slična inkrementalnoj rezervnoj kopiji, kada se prvi put pokrene – u rezervnu kopiju će uvrstiti sve podatke koji su novijeg vremena i datuma u odnosu na predhodnu rezervnu kopiju. Međutim, nakon toga, svaki put kada se proces ponovo pokrene u rezervnu kopiju će uvrstiti sve promjene nastale u odnosu na prvu sveobuhvatnu kopiju. To znači da će diferencijalna rezervna kopija zauzimati više prostora svakim narednim pokretanjem u odnosu na inkrementalnu rezervnu kopiju, ali manje od potpune rezervne kopije.
PAMETNA REZERVNA KOPIJA (eng. Smart Backup) je kombinacija potpune, inkrementalne i diferencijalne rezervne kopije. U zavisnosti šta se traži od procesa pravljenja rezervne kopije i dostupnog skladišta, ovaj načina čuvanja podataka omogućava efikasno čuvanje podataka i fajlova, kao i efikasno upravljanje prostorom za skladištenje. Ovaj proces čuvanja podataka se koristi u situacijama kada se radi o pravljenju rezervnih kopija korisnika baza podatka i dijeljenih resursa na kojima su česte izmjene u podacima. U mogućnosti je da napravi nekoliko rezervnih kopija svakog dana i omogući vraćanja na svaku od njih ili vraćanja na neki raniji dan. Ovaj proces pravljena rezervne kopije će brisati neku od starih vrsta rezervnih kopija, da bi mogao napraviti nove, zavisno od zadate šeme pravljena rezervne kopije, kao i od dostupnog slobodnog prostora.
IDENTIČNA REZERVNA KOPIJA (eng. Mirror backup) je najlakše uporediti sa potpunom rezervnom kopijom. Ovaj način čuvanja podataka pravi identičnu kopiju izvornog podatka (dokumenta ili fajla), ali samo njegovu zadnju verziju, bez mogućnosti praćenja prethodnih verzija izvornog podatka. Ovdje treba obratiti u slučaju da postoji problem sa izvornim podatkom (podatka je obrisan ili oštećen), problem će se odraziti i u rezervnoj kopiji.
REVERZIBILNA INKREMENTALNA REZERVNA KOPIJA (eng. Reverse Incremental Backup) počinje proces pravljenjem potpune rezervne kopije. Nakon toga se prave inkrementalne rezervne kopije, sa tim da se svaka naredna inkrementalna rezervna kopija reverzibilno “ubacuje” u potpunu rezervnu kopiju. Na ovaj način potpuna rezervna kopija je ažurirana sa posljednjom verzijom dokumenata ili fajla. Dodatno, dokumenti ili fajlovi koji su zamijenjeni novom verzijom se čuvaju kao inkrementalna rezervna kopija i “ubacuju” u niz iza potpune rezervne kopije. Ovo omogućava vraćanje na neki stariju potpunu rezervnu kopiju.
SINTEZNA POTPUNA REZERVNA KOPIJA (eng. Synthetic Full Backup) je najsličnija reverzibilno inkrementalnoj rezervnoj kopiji. Razlika je u manipulaciji podacima. Ovaj proces počinje sa klasičnom potpunom rezervnom kopijom, praćenom serijom inkrementalnih rezervnih kopija. U određenom trenutku, inkrementalne rezervne kopije se konsoliduju i spajaju u najnoviju verziju potpune rezervne kopije, koja se tada uzima kao polazna tačka za nove inkrementalne rezervne kopije. Na ovaj način se dobija prednost redovnih potpunih rezervnih kopija, ali traje kraće i zahtjeva manje prostora.
KONSTANTNO PRAVLJENJE REZERVNIH KOPIJA (eng. Continuous data protection), još poznato pod nazivom rezervna kopija u realnom vremenu (eng. Real-time Backup) za razliku od drugih procesa pravljenja rezervnih kopija koji se pokreću periodično, ovaj proces se pokreće čim se izvrši promjena na podatku koji se posmatra. Ovaj proces pored toga što automatski čuva svaku novu promjenu na podatku, čuva i svaku prethodnu verziju. Ovo omogućava povratak u bilo koju prethodno sačuvanu verziju tog podataka. Razlika između identične rezervne kopije i ovog procesa je u tome, što u procesu identične rezervne kopije, u slučaju korupcije izvornog podatka, on takav biti sačuvan i na odredištu. U procesu konstantnog pravljenja rezervnih kopija, u slučaju korupcije podatka, moguće je vraćanje na predhodnu verziju tog podatka koja je ispravna.
U praksi postoje još neke vrste rezervnih kopija podataka, ali ove navedene se najčešće koriste. Ne može se reći da neka od navedenih vrsta rezervnih kopija dobra ili loša. Organizacija koja implementira proces čuvanja podataka, mora uzeti u obzir specifičnost poslovanja i potrebe organizacije, dostupan prostor za skladištenje podataka, dostupne resurse, mogućnost nabavke adekvatnog softverskog riješena i slično. Sve navedeno, uz sve prednosti i mane vrste rezervne kopije koja planira da se upotrijebi, će uticati na konačni izbor.
SKLADIŠTENJE REZERVNE KOPIJE. Da bi čitav proces pravljena rezervne kopije mogao da se završi potrebno je odrediti medij na kome će se podaci čuvati. Ovo je veoma važan korak u čuvanju podataka. Odabir medija za čuvanje podataka će odrediti koliko će podaci biti bezbjedni i imaće uticaj na brzinu vraćanja podataka u slučaju potrebe za tom procedurom.
Kada se govori o medijima za čuvanje podataka, tu se prvenstveno misli na:
- Interni čvrsti disk (eng. Hard Disk Drive – HDD) i Eksterni čvrsti disk (eng. External Hard drive)
- Poluprovodnički disk (eng. Solid State Drive – SSD)